TwitterFacebookYoutubeGoogle PlusEmail rss feed

April 23, 2013

Widgets

Marketing - obmane i zloupotrebe



Marketing (definicija) - plasiranje na tržište; ubeđivanje kupca u vrednost i kvalitet proizvoda ili usluge; igra značajnu ulogu u radu firmi i korporacija. 

Savremena tehnologija pojačala je već postojeće načine informisanja ljudi i preduzetnicima otvorila nove mogućnosti za marketing svojih proizvoda i ogromno uvećanje profita. Međutim, brzina razvoja novih tehnologija nije značila i razumevanje uticaja tih tehnologija na ljude i društvo. Nova znanja se neretko i vešto kriju od širih narodnih masa, jer znanje je moć, a moć ne bi smela svima da bude dostupna, zar ne?

Ovaj članak je pokušaj da se rasvetle mehanizmi manipulacije i običan čovek postane svestan načina na koji je uslovljen. Vremenom će tekst biti dopunjivan novim saznanjima.

Ako imate šta da doprinesete na ovu temu pošaljite u komentare ili na mejl.



I DEO - UPOTREBA BOJA U MARKETINGU 


Kada bi vas pitali: ‘Koja boja najviše prija ljudskom oku?’ šta biste odgovorili? 

Ja sam mislio da je to PLAVA, ali nisam bio u pravu. Pitanje se tiče fizionomije oka, a ne mojih subjektivnih utisaka. Boja koja najviše prija ljudskom oku je ZELENA. Naučnici su istraživanjem oka ustanovili da elektromagnetne frekvencije koje naše oko prepoznaje, a mi zovemo ‘zelena boja’ najmanje naprežu oko. Zašto je to tako? Ljudska bića su kroz svoju (pra)istoriju najviše vremena provela okružena zelenim površinama – prašume, džungle, šume. Naše oko se kroz vreme adaptiralo na takvo okruženje i promenilo da bi lakše interpretiralo zelenu boju od ostalih. Iako savremeni čovek uglavnom živi izvan šuma, ta adaptivna osobina se do dan danas održala.

Zanimljivo naučno saznanje, zar ne?  Iako uživam čitajući o novim naučnim dostignućima i pronalascima, uvek se ipak zapitam: a kako se ova znanja KORISTE; u koju svrhu? Pod utiskom nedavno završenih izbora rešio sam da napišem nešto u upotrebi boja u marketingu (a tu spada i politička propaganda naravno).


BOJA I TEKST


Čitljivost teksta na nekom plakatu ili reklami velikim delom zavisi od rasporeda boja. Opšte je poznato da je tamni tekst na svetloj pozadini najčitljiviji. Vremenom su kroz praksu umetnici otkrili koje kombinacije daju najbolje rezultate.


 CRNI TEKST – ŽUTA POZADINA se najbolje čita
ZELENI TEKST – BELA POZADINA je drugi po redu


I u političkoj propagandi
crni tekst-žuta pozadina se dosta koristi.
Saobraćajni znaci nisu slučajno
u žuto-crnoj kombinaciji












 Ostale kombinacije (redosled jeste bitan):

1)  PLAVI TEKST – BELA POZADINA
2)  BELI TEKST – PLAVA POZADINA
3)  CRVENI TEKST – BELA POZADINA
4)  CRNI TEKST – BELA POZADINA
5)  ŽUTI TEKST – CRNA POZADINA
6)  BELI TEKST – CRVENA POZADINA
7)  BELI TEKST – ZELENA
8)  BELI TEKST – CRNA


Nivea proizvodi mnogo različitih stvari
(ne zavisi samo od jednog proizvoda).
Ime firme (brendiranje) je zato bitnije
od jednog proizvoda.
Crvena boja najviše privlači pažnju. Akcenat 
logoa Koka-kole nije na čitljivosti imena firme 
već da se skrene pažnja na sam proizvod
 prilikom kupovine.















Najlošije čitljivosti su sledeće kombinacije:


CRVENI TEKST – ŽUTA POZADINA
ZELENI TEKST – CRVENA POZADINA


Ubedljivo najgora kombinacija je: ZELENI TEKST – CRVENA POZADINA
                                                              
(Lista kombinacija preuzeta je iz knjige: 'Grafičko oblikovanje i pismo' – mr Slobodan Nedeljković)


Postoje naravno i malo neobičnije kombinacije kao recimo 'ljubičasta-akvamarin' ali je o njima izlišno govoriti jer su egzotične nijanse slabo uočljive u odnosu na osnovne boje (žuta, plava, crvena), crnu i belu.


BOJE I SIMBOLIKA


Simbolika varira od kulture do kulture. Tako se recimo u nekim afričkim zemljama na sahranu ide u beloj odeći a ne crnoj. Pošto boje mogu da imaju više značenja (u prvom redu pozitivna ili negativna), plus tu su i varijacije koje zavise od kulture ili religije, univerzalno tačnu tabelu nije moguće sastaviti. Ali, neke kombinacije boja i konteksti u kojima se koriste, sreću se češće od drugih. Primeri:

1) CRVENO + CRNO na porno sajtovima (crvena i crna asociraju na seks i agresiju)
2) Kombinacije CRVENE, NARANDŽASTE, ŽUTE na mestima gde se prodaje brza hrana.



Na kakvim mestima ćete sresti ZELENU boju u oglašavanju, a da to nije nešto o zelenilu i prirodi? Setite se podatka sa početka teksta – zelena boja najviše prija oku. Da li ste možda primetili da su: lekovi, oglasi o odmaralištima, sajtovi koji nude psihijatrijske savete i sl. često u zelenoj boji? A najčešća kombinacija boja: ZELENA/BELA? Uopšte to nije slučajno. Ako želite da kupite proizvod ili platite uslugu da bi otklonili neku neprijatnost, to će biti predstavljeno bojom koja najvećem broju ljudi prija. Prodavci znaju za podatak da zelena boja prija ljudskom oku.


Najveći broj informacija čovek usvaja preko čula vida. Studije variraju u zaključku (od 75 do 90% u korist čula vida u odnosu na ostala čula), ali je činjenica da je vid dominantno čulo uspomoć kojeg pojmimo svet oko sebe. Prodavac će se najviše potruditi da dopre do vašeg čula vida. Kompanije, a i državne institucije itekako koriste ova saznanja. S druge strane, prosečnom čoveku ovakva znanja mahom nisu dostupna, te ovih principa nije ni svestan. Tako čovek može da kupi neki proizvod ili reaguje pozitivno na politički slogan zbog uticaja boja, a da to ostane na nesvesnom planu. Budući da živimo u potrošačko-partokratskom društvu, budite uvereni da će kompanije ili političke partije iskoristiti sve moguće dosetke, pa i ove, da vam nešto prodaju!


II DEO - ZLOUPOTREBA ZNANJA O LJUDSKOJ MOTIVACIJI

Odlomak iz stripa Stjuarta Makmilana. Ceo strip možete pogledati
na Fejsbuk stranici: Zabava do besvesti

Prezasićenost informacijama (information overload) je u savremeno doba možda čak i veći problem od skrivanja bitnih stvari. Svaka informacija iz medija je stimulus, stresor za čoveka. Razne teme kod raznih ljudi izazivaju snažnije reakcije od uobičajenih, no postoje stvari koje gotovo svi ljudi brzo i snažno prepoznaju i na njih odreaguju, sem ukoliko prethodno nisu uvežbali sebe da to ne rade. To su:

1) Seks i golotinja
2) Scene krvi i nasilja (agresija, strah)
3) Slike nemoćnih bića u teškoj situaciji (deca)

1) i 2) su instinkti, najprimitivniji i vrlo jaki. Ne treba tu mnogo filozofije - teško je kontrolisati ih, svi to znamo. Pod 3) je roditeljska briga.

Šta je problem? To što se ovo znanje SVESNO koristi u svrhu manipulacije ljudima.

1) Zna se da će muškarac vrlo verovatno da klikne na linkove sa obnaženim i golim ženama.




Tako je uređen sistem da neko od tog kliktanja dobija pare po kliku. I onda taj neko gleda da što više golotinje koristi kako bi imao malo više siće, dok na kraju od sajta ne napravi pornić, iako on treba da služi za informisanje. Masa ljudi koji posećuju taj sajt više nema profiltriranu, pravu informaciju, već se bukvalno 'guši u zadovoljstvu' sa svih strana izbombardovana slikama seksa. Slično važi i za TV.

Kad je ovo postalo raširen fenomen (mnogi ili većina medija se služi istim tehnikama) tek je onda krenulo da se govori o posledicama po celokupno društvo - a posledice svugde već vidljive, naravno. Presuda nazovi intelektualaca iz novinskih rubrika je da smo se pretvorili u 'konzumentsko društvo'. Drugim rečima: samo trpaj, ništa ne radi, ništa ne stvaraj (ne daj Bože da postaneš čovek). Primaj, ne delaj. Potpuno pasivan mozak i još pasivnije telo. Sve suprotno od onoga što je čovekovo prirodno stanje - da radi, stvara, bude igrač u svom životu, a ne navijač tuđih života.

2) Krv i nasilje (posebno pravo nasilje a ne filmovi) može da dela na čoveka višestruko.

Da može da izazove agresiju, to je jasno i to je najjednostavnija (copy-paste) reakcija pojedinca. Nešto komplikovaniji scenario se dešava kada osoba iz više izvora zasićena takvim scenama ili slikama počinje da oseća jak strah po svoju bezbednost. To ume da preraste u ozbiljne stvari: depresiju, strah od izlazaka napolje čak.

Kod drugih ljudi pak ne mora da direktno izazove ništa ozbiljno, ali bude uzrok stresa, još jedan uz stotinu drugih...

Slično problemu iznad, kada sa svih strana budeš bombardovan nasiljem, to ne može nikako da bude dobro. Šta više, retardirani urednici srpskih medija su uspeli da od zemlje sa relativno niskom stopom teških krivičnih dela (u poređenju sa svetom a i zemljama EU) naprave bukvalno pakao na Zemlji. Razlog za to je što se maltene svako ubistvo koje se desi na nivou cele države prenosi i to još uz dobro poznate senzacionalističke tehnike i serviranje u udarnim rubrikama i terminima. Prosečan građanin nekih drugih država pošteđen je ovolike crne hronike, ne zato što mu je država mnogo bezbednija, već zato što su novinari tamo odgovorniji. Kod nas su novinari društveno nepismeni.

Ako imamo u vidu da mnogi ljudi mogu da pate, osećaju se loše, neki čak i polude zbog konstantnog ispiranja mozga crnom hronikom, slikama krvi i naseilja i ako takođe znamo da su mnogi koji to rade svesni šta nam rade, da li treba da to shvatimo kao nasilje sa predumišljajem? - 'Profit uber alles. A da li je tebi loše, mene savršeno ne zanima.'

3) Zna se da će slike bolesne ili ugrožene dece kod skoro svih roditelja izazvati emotivni bol i stres.

I ovo ne treba posebno objašnjavati zašto je tako. Niko nije imun na sliku ugroženog deteta, ali će roditelj (majke pogotovo) najčešće to mnogo jače osetiti.

Humanitarne akcije danas su nažalost postale običan biznis
za razne lažne NVO i fondove zadriglih bogataša koji
su dobrim delom upravo odgovorni za glad i siromaštvo u Africi
'Pa dobro, tako je. I šta s tim?' Pa sve s tim! Jake emocije, a usuđujem se reći da je roditeljska verovatno najjača (jer u sebi sadrži niz različitih motivacija koje delaju zajedno), će mnogo verovatnije naterati čoveka da DELA. A u kom smeru da dela? Pa da kupi taj i taj prozvod, uradi to i to kako bi indirektno pomogao neke interesne grupe. Zapitajte se samo da li jedna politička partija ili kompanija kad sebe promoviše apeluje na vaš razum ili emocije i instinkte? Pa pre će biti ovo drugo. Istina nije dovoljno jak motivator (za mnoge), jer čovek može svesno da donese izbor da nešto ne uradi kad mu je sve jasno. A emocija ume da ponese. I tu činjenicu raznorazni šljam eksploatiše.

U mračnim vremenima, ljudima se ovako manipuliše i u svrhu ratovanja. Ne ide Srbin u vojnike zato što mrzi druge. Ide u vojnike jer misli da mora da ode zbog svoje dece! A tako i Hrvat, Albanac, Nemac. Svi su išli da ratuju jer su mislili da će im deca i porodica stradati ako neprijatelj upadne u zemlju. Isto tako, najlakše je razjariti narod smišljenim napadom na decu - setite se kako su reagovali Makedonci na etnički motivisano ubistvo dečaka prošle godine. Slično su Albanci reagovali 2004., slično Srbi i Hrvati s kraja 80-ih i 90-ih na međuetničko nasilje među mladima.


Najzad - sve ovo pomenuto iznad mnogo će lakše zaokupiti pažnju prosečnog čoveka od neke informacije koja mora da se obradi logikom i razumom. Razlog nije u tome što ljudi ne znaju da misle (ne postoji gluplja fraza), već što nemaju dovoljno slobodnog vremena i odmornosti da učine veći i duži mentalni napor (što je neophodni preduslov).


Prosečan građanin sveden je na nivo životinje - da mora sve svoje vreme da upotrebi kako bi preživeo i osigurao najneophodnije za sebe i porodicu. A često ni to ne bude dovoljno. Ovaj začarani krug u kom se mnogi danas nalaze je uzrok mnogih naših problema. Od vas se ne može tražiti da menjate posao kako bi vam bilo bolje ako nemate takvu mogućnost. Ali, možete da naučite kako da izađete iz medijskog brloga i makar se malo bolje osećate. Za početak, ako ste do ovde sve pročitali, eto postavljajte sebi pitanja o tvrdnjama i argumentima iznetim u ovom tekstu. Jer...kako ste sigurni da ovo sve nisu laži i manipulacije? :)

Piše: GajFoks



comments powered by Disqus

 

Tviter

Fejsbuk